Difference between revisions of "Directory talk:Korcula Italian"

MyWikiBiz, Author Your Legacy — Thursday April 18, 2024
Jump to navigationJump to search
(Wiki transfer)
 
(clean up)
Line 1: Line 1:
 
== Work Page ==
 
== Work Page ==
 +
 +
Korčula From Wikipedia, slobodna enciklopedija.
 +
 +
Razdvojbena - Ako ste u potrazi za otoka istog imena, pogledajte Korčula (otok) .
  
 
Korčula
 
Korčula
From Wikipedia, slobodna enciklopedija.
 
Razdvojbena - Ako ste u potrazi za otoka istog imena, pogledajte Korčula (otok) .
 
  
Korčula
 
Korčula
 
  
Država : Hrvatska
+
* Država: Hrvatska
Regija : Regija Dubrovačko-neretvanskoj
+
*Regija: Regija Dubrovačko-neretvanskoj
Koordinate : 42 ° 57'N 17 ° 08'E Koordinate : 42 ° 57'N 17 ° 08'E
+
*Koordinate: 42 ° 57'N 17 ° 08'E Koordinate : 42 ° 57'N 17 ° 08'E
Nadmorska visina : 0 m
+
*Nadmorska visina: 0 m
Stanovništvo : 5.889 (2001)
+
*Stanovništvo: 5.889 (2001)
Poštanski broj : 20 260
+
*Poštanski broj: 20 260
Telefon prefiks : 020
+
*Telefon prefiks: 020
Targa : DU
+
*Targa: DU
Stanovništvo ime : Curzolani
+
*Stanovništvo ime: Curzolani
Gradonačelnik : Mirko Duhović
+
*Gradonačelnik: Mirko Duhović
  
 +
Korčula je najveći grad ' otoku Korčuli u Hrvatska .
  
Korčula
+
Gradovi
Institucionalni web stranica
 
Korčula [1] [2] (u hrvatskom Korčula) je najveći grad ' otoku Korčuli u Hrvatska .
 
Indeks [nascondi]
 
1 Položaj
 
2 Povijest
 
3 talijanski
 
4 Talijani u Korčuli u devetnaestom i dvadesetom stoljeću
 
5 fotografija
 
6 Vidi također
 
7 Ostali projekti
 
8 Vanjske poveznice
 
9 Bilješke
 
[ uredi ] Gradovi
 
  
 
Grad Korčula je sastavljena od pet naselja (naselje)
 
Grad Korčula je sastavljena od pet naselja (naselje)
Korčula (Korčula)
+
*Korčula (Korčula)
Bùgnore (Žrnovo)
+
*Bùgnore (Žrnovo)
Poponatta (Pupnat)
+
*Poponatta (Pupnat)
Porto Barbieri [rasističke ili] (Račišće)
+
*Porto Barbieri [rasističke ili] (Račišće)
Villa Chiarra (CARA)
+
*Villa Chiarra (CARA)
[ uredi ] Povijest
+
 
 +
Povijest
  
 
Korčula je sjedište biskupije od 1300 do 1828 .
 
Korčula je sjedište biskupije od 1300 do 1828 .
[ uredi ] Talijanski
+
 +
Talijanski
  
Do 1900 su Talijani (Mlečani) činili više od polovice stanovništva grada Korcule (i obližnjem selu Petrara) [ citat potreban ]. Postupno smanjuje njihov broj je otišao s otoka aneksije Kraljevine Jugoslavije. Pokolji hrvatskih svjetskog rata izazvao je let od posljednjih preostalih izvornih talijanskih u gradu. [ citat potreban ]
+
Do 1900 su Talijani (Mlečani) činili više od polovice stanovništva grada Korcule (i obližnjem selu Petrara). Postupno smanjuje njihov broj je otišao s otoka aneksije Kraljevine Jugoslavije. Pokolji hrvatskih svjetskog rata izazvao je let od posljednjih preostalih izvornih talijanskih u gradu.  
[ uredi ] Talijani u Korčuli u devetnaestom i dvadesetom stoljeću
+
Talijani u Korčuli u devetnaestom i dvadesetom stoljeću
  
 
Na popisu iz 1910 Talijani su bili 25% stanovništva centra Korčule i 15% obližnjem selu Petrara. U ostatku grada, kao iu ostatku otoka, bilo je talijanski. Većina Talijani su malim obrtnicima, posebice cut-kamenja, zidara i tesara, obrta u kojima se ti curzolani Petrara i onih nastavnika i bili poznati i cijenjeni izvan granica Dalmacije. Manjina, međutim, bila sastavljena od zemljoposjednika, trgovaca i trgovaca. U 1861 curzolani politički predstavnici talijanskog jezika bili su članovi obitelji revizora Smerchinich (Smerkinić, slavenskog podrijetla). U 1867 talijanske Smerchinich je bio izabran u parlamentu u Beču . Međutim, počeo rad slavicized grada od strane austrijskih vlasti, koji smatraju Hrvati vjerni podanici nego Talijani. U 1893 , prosvjedi protiv lokalnog stanovništva, carske vlasti je u neposrednoj blizini lokalne talijanske škole i obrazovanja je dao isključivo u Korčuli Hrvatska. No, grad Korčula i dalje glasovati za Smerchinich kompaktno. Štoviše, kao odgovor na rastuće radu Gradske slavicized do Korčule, u 1895 , je osnovan jedan od prvih mjesta u National League, koji težio za očuvanje talijanskog jezika i kulture na licu mjesta. Međutim, unatoč slavicized prisiljeni sva djela lokalnih vlasti i distrikt Korčule, u 1909 je još uvijek imao dvojezični karakter. S propasti Austro-Ugarske nakon završetka Prvog svjetskog rata, došao na Korčulu žestoke sporove između talijanske i hrvatske.
 
Na popisu iz 1910 Talijani su bili 25% stanovništva centra Korčule i 15% obližnjem selu Petrara. U ostatku grada, kao iu ostatku otoka, bilo je talijanski. Većina Talijani su malim obrtnicima, posebice cut-kamenja, zidara i tesara, obrta u kojima se ti curzolani Petrara i onih nastavnika i bili poznati i cijenjeni izvan granica Dalmacije. Manjina, međutim, bila sastavljena od zemljoposjednika, trgovaca i trgovaca. U 1861 curzolani politički predstavnici talijanskog jezika bili su članovi obitelji revizora Smerchinich (Smerkinić, slavenskog podrijetla). U 1867 talijanske Smerchinich je bio izabran u parlamentu u Beču . Međutim, počeo rad slavicized grada od strane austrijskih vlasti, koji smatraju Hrvati vjerni podanici nego Talijani. U 1893 , prosvjedi protiv lokalnog stanovništva, carske vlasti je u neposrednoj blizini lokalne talijanske škole i obrazovanja je dao isključivo u Korčuli Hrvatska. No, grad Korčula i dalje glasovati za Smerchinich kompaktno. Štoviše, kao odgovor na rastuće radu Gradske slavicized do Korčule, u 1895 , je osnovan jedan od prvih mjesta u National League, koji težio za očuvanje talijanskog jezika i kulture na licu mjesta. Međutim, unatoč slavicized prisiljeni sva djela lokalnih vlasti i distrikt Korčule, u 1909 je još uvijek imao dvojezični karakter. S propasti Austro-Ugarske nakon završetka Prvog svjetskog rata, došao na Korčulu žestoke sporove između talijanske i hrvatske.
 
Dana 4. studenog, 1918 , talijanske mornarice okupirale grad. Mnogi su u to vrijeme, također je dao neke na pošiljku D'Annunzio u Korčuli, slična priča rijeke . Međutim, u 1921, Italija odustao i povukao se na otok, bacanje u depresiju previranja u lokalnom talijanskog stanovništva (tada oko 900 ljudi). Situacija je otežala činjenica da je između 1918 i 1920 , talijanske vlasti okupacije je poticao i odnio dio talijanske lokalne anti-jugoslavenske političke događaje, nego na. Ovo pravilo je stvorio neprijateljstvo između Talijana i Hrvata, koji je bio strah od rizika od odmazde u vrijeme pojave suvereniteta Jugoslavije, a rizik od egzodus talijanskog stanovništva. U ožujku 1921, da situacija događa i egzodus Talijana curzolani počela. To je bio ubrzan događanja i skupove neprijateljski u Italiju i Talijana koji su se ponavljaju svaki dan, potaknut posebice braća Arneri (od talijanskog porijekla), bivši austrijski dužnosnici. U svibnju 1921 , više od polovice lokalnih Talijani napustili otok. Na kraju te godine, samo 180 Talijana, koji nisu boravili na otoku, okupljeni oko mjesne škole, a zatim zatvorena. U 1923 , broj Talijana bio smanjen na 46. Mnogi Talijani, međutim, imao prednost jugoslavenskog državljanstva ne gubi svoje gospodarske djelatnosti. Doista, u 1933 mješovite osnovne škole imali 40 učenika talijanskog grada. Korčula je također nastavio djelovati Talijanske unije, udruga pod predsjedanjem Michele Smerchinich, sa 41 članova Ostali članovi glavnih talijanskih obitelji (Benussi, Damianovich, Depolo, Perucich, Radizza, Smerchinich, Vinz, Zanetti). Na kraju Drugog svjetskog rata, međutim, više nisu bile lijevo na Korčuli Talijani.
 
Dana 4. studenog, 1918 , talijanske mornarice okupirale grad. Mnogi su u to vrijeme, također je dao neke na pošiljku D'Annunzio u Korčuli, slična priča rijeke . Međutim, u 1921, Italija odustao i povukao se na otok, bacanje u depresiju previranja u lokalnom talijanskog stanovništva (tada oko 900 ljudi). Situacija je otežala činjenica da je između 1918 i 1920 , talijanske vlasti okupacije je poticao i odnio dio talijanske lokalne anti-jugoslavenske političke događaje, nego na. Ovo pravilo je stvorio neprijateljstvo između Talijana i Hrvata, koji je bio strah od rizika od odmazde u vrijeme pojave suvereniteta Jugoslavije, a rizik od egzodus talijanskog stanovništva. U ožujku 1921, da situacija događa i egzodus Talijana curzolani počela. To je bio ubrzan događanja i skupove neprijateljski u Italiju i Talijana koji su se ponavljaju svaki dan, potaknut posebice braća Arneri (od talijanskog porijekla), bivši austrijski dužnosnici. U svibnju 1921 , više od polovice lokalnih Talijani napustili otok. Na kraju te godine, samo 180 Talijana, koji nisu boravili na otoku, okupljeni oko mjesne škole, a zatim zatvorena. U 1923 , broj Talijana bio smanjen na 46. Mnogi Talijani, međutim, imao prednost jugoslavenskog državljanstva ne gubi svoje gospodarske djelatnosti. Doista, u 1933 mješovite osnovne škole imali 40 učenika talijanskog grada. Korčula je također nastavio djelovati Talijanske unije, udruga pod predsjedanjem Michele Smerchinich, sa 41 članova Ostali članovi glavnih talijanskih obitelji (Benussi, Damianovich, Depolo, Perucich, Radizza, Smerchinich, Vinz, Zanetti). Na kraju Drugog svjetskog rata, međutim, više nisu bile lijevo na Korčuli Talijani.
[ uredi ] Slike
+
Slike
  
  

Revision as of 10:40, 6 June 2011

Work Page

Korčula From Wikipedia, slobodna enciklopedija.

Razdvojbena - Ako ste u potrazi za otoka istog imena, pogledajte Korčula (otok) .

Korčula


  • Država: Hrvatska
  • Regija: Regija Dubrovačko-neretvanskoj
  • Koordinate: 42 ° 57'N 17 ° 08'E Koordinate : 42 ° 57'N 17 ° 08'E
  • Nadmorska visina: 0 m
  • Stanovništvo: 5.889 (2001)
  • Poštanski broj: 20 260
  • Telefon prefiks: 020
  • Targa: DU
  • Stanovništvo ime: Curzolani
  • Gradonačelnik: Mirko Duhović

Korčula je najveći grad ' otoku Korčuli u Hrvatska .

Gradovi

Grad Korčula je sastavljena od pet naselja (naselje)

  • Korčula (Korčula)
  • Bùgnore (Žrnovo)
  • Poponatta (Pupnat)
  • Porto Barbieri [rasističke ili] (Račišće)
  • Villa Chiarra (CARA)

Povijest

Korčula je sjedište biskupije od 1300 do 1828 .

Talijanski

Do 1900 su Talijani (Mlečani) činili više od polovice stanovništva grada Korcule (i obližnjem selu Petrara). Postupno smanjuje njihov broj je otišao s otoka aneksije Kraljevine Jugoslavije. Pokolji hrvatskih svjetskog rata izazvao je let od posljednjih preostalih izvornih talijanskih u gradu. Talijani u Korčuli u devetnaestom i dvadesetom stoljeću

Na popisu iz 1910 Talijani su bili 25% stanovništva centra Korčule i 15% obližnjem selu Petrara. U ostatku grada, kao iu ostatku otoka, bilo je talijanski. Većina Talijani su malim obrtnicima, posebice cut-kamenja, zidara i tesara, obrta u kojima se ti curzolani Petrara i onih nastavnika i bili poznati i cijenjeni izvan granica Dalmacije. Manjina, međutim, bila sastavljena od zemljoposjednika, trgovaca i trgovaca. U 1861 curzolani politički predstavnici talijanskog jezika bili su članovi obitelji revizora Smerchinich (Smerkinić, slavenskog podrijetla). U 1867 talijanske Smerchinich je bio izabran u parlamentu u Beču . Međutim, počeo rad slavicized grada od strane austrijskih vlasti, koji smatraju Hrvati vjerni podanici nego Talijani. U 1893 , prosvjedi protiv lokalnog stanovništva, carske vlasti je u neposrednoj blizini lokalne talijanske škole i obrazovanja je dao isključivo u Korčuli Hrvatska. No, grad Korčula i dalje glasovati za Smerchinich kompaktno. Štoviše, kao odgovor na rastuće radu Gradske slavicized do Korčule, u 1895 , je osnovan jedan od prvih mjesta u National League, koji težio za očuvanje talijanskog jezika i kulture na licu mjesta. Međutim, unatoč slavicized prisiljeni sva djela lokalnih vlasti i distrikt Korčule, u 1909 je još uvijek imao dvojezični karakter. S propasti Austro-Ugarske nakon završetka Prvog svjetskog rata, došao na Korčulu žestoke sporove između talijanske i hrvatske. Dana 4. studenog, 1918 , talijanske mornarice okupirale grad. Mnogi su u to vrijeme, također je dao neke na pošiljku D'Annunzio u Korčuli, slična priča rijeke . Međutim, u 1921, Italija odustao i povukao se na otok, bacanje u depresiju previranja u lokalnom talijanskog stanovništva (tada oko 900 ljudi). Situacija je otežala činjenica da je između 1918 i 1920 , talijanske vlasti okupacije je poticao i odnio dio talijanske lokalne anti-jugoslavenske političke događaje, nego na. Ovo pravilo je stvorio neprijateljstvo između Talijana i Hrvata, koji je bio strah od rizika od odmazde u vrijeme pojave suvereniteta Jugoslavije, a rizik od egzodus talijanskog stanovništva. U ožujku 1921, da situacija događa i egzodus Talijana curzolani počela. To je bio ubrzan događanja i skupove neprijateljski u Italiju i Talijana koji su se ponavljaju svaki dan, potaknut posebice braća Arneri (od talijanskog porijekla), bivši austrijski dužnosnici. U svibnju 1921 , više od polovice lokalnih Talijani napustili otok. Na kraju te godine, samo 180 Talijana, koji nisu boravili na otoku, okupljeni oko mjesne škole, a zatim zatvorena. U 1923 , broj Talijana bio smanjen na 46. Mnogi Talijani, međutim, imao prednost jugoslavenskog državljanstva ne gubi svoje gospodarske djelatnosti. Doista, u 1933 mješovite osnovne škole imali 40 učenika talijanskog grada. Korčula je također nastavio djelovati Talijanske unije, udruga pod predsjedanjem Michele Smerchinich, sa 41 članova Ostali članovi glavnih talijanskih obitelji (Benussi, Damianovich, Depolo, Perucich, Radizza, Smerchinich, Vinz, Zanetti). Na kraju Drugog svjetskog rata, međutim, više nisu bile lijevo na Korčuli Talijani. Slike


Bastiona luke


South Gate


Katedrala

[ uredi ] Reference

Biskupije Korčula [ uredi ] Ostali projekti

Wikimedijinu spremniku nalazi se još materijala vezanih uz Korčula

[ uredi ] Vanjske poveznice

Službene stranice [ uredi ] Bilješke

^ und Korčula Lastovo (1901) - KuK Militärgeographisches Institut - 1:75 000 - ZONA 34 - KOL XVI ^ Korčula u: Blatt 35-43 Generalkarte der von der Franz-Mitteleuropa 1:200,000 Josephinischen Landesaufnahme, Österreich-Ungarn, ab 1887

Gradovi i općine u regiji Dubrovačko-neretvanskoj Mjesto: Korčula (Korčula) · Metcovich (Metković) · Fort'Opus (Opuzen) · Porto toler (Ploče) · Ragusa (Dubrovnik) Zajednička: žohar (Blato) · Dubrovačko Primorje · Iagnina (Janjina) · Valley Kanali (Konavle) · Norino Tower (Kula Norinska) · Lastovo (Lastovo) · Lombarda (Lumbarda) · Mljet (Mljet) · Pojezerje · Sabbioncello (Orebić ) · Slivno · Smoquizza (Smokvica) · Ribnjak (Sharon Stone) · Trpanj (Trpanj) · Vallegrande (Vela Luka) · Zažablje · Župa Dubrovačka ·